Mustafa Ibrulj, akademski slikar
Rođeni
Čapljinac, duboko je vezan za rodni grad i svaki slobodan trenutak odlazio je u
Čapljinu i u Počitelj. Volio je Neretvu, ribolov i inspirisan vodom naslikao je
Ciklus „Lirika oblutaka“. Igra svjetla, sjene i valera, voda ga je opčinjavala i
znao je satima posmatrati i sakupljati kamečiće koje je ovjekovječio na svojim
bojenim crtežima i slikama u ulju. Nezaobilazni su i narovi kao i kod njegovog
prvoga nastvanika slikara Zije
Bostandžića.
Mnogi radovi krase domove njegovih prijatelja i
kolekcionara širom svijeta, jer rado je darovao svoje radove dragim ljudima. Kupačice
i ženski likovi su čest motiv na njegovim crtežima. Rado je boravio u Umjetničkoj koloniji „Počitelj“, gdje je
u kolekciji i njegov crtež „Žene
zagledane u daljinu“,kojoj ni mreža niti ljudske granice nisu prepreka da dosegne
ljepotu i zadrži je na trenutak u očima. Mustafa Ibrulj se bavio crtanjem, grafikom i slikanjem u ulju, a pored urodjenog talenta
učio je od najboljih učitelja - umjetnika, kako u Srednjoj školi Primjenjenih
umjetnosti:Vojnovića,Vasiljevića, Laha i drugih tako i na Akademiji likovnih
umjetnosti u Sarajevu - M.Berbera, N.Pivac, J.Nikšića...Milivoja Unkovića-u
čijoj je klasi i diplomirao.
Njegovi diplomski radovi –„Veliki ženski aktovi u ulju“-ležeći i sjedeći (na žalost tokom rata
ukradeni iz ateljea) majstorski su uradjeni. Debelim nanosima uljane boje i specijalnom
slikarskom pastom, Mustafa Ibrulj se iskazao i kao dobar figurativni slikar i poznavalac ljudske anatomije.
Čest motiv Ibruljevih slika su Konji. Slikao ih je s velikim žarom.
Konje u galopu i one koji kroz sumaglicu, umorni i dostojanstveni, se vraćaju
sa dalekog puta. Iz modre boje neba i crne grive njihovih elegantnih figura da
se naslutiti autorova želja za igrom tame u tami i potrazi za zračkom svjetla..Poput Roma nomada i on traga za najaljepšim i
najnemirnijim konjima i pronalazi ih i na Borikama, ali i na fotografijama u
monografijama o životinjama. Znao je u Vijećnici pronaći rijetke knjige o konju
i proučavati kako figuru tako i psihologiju ove životinje.
Osamdesetih godina Ibrulj je preokupiran istraživanjem ljudskih likova i vrsno je uradio porteret starog Petra Noga , portret djevojčice Jelene, Natašu u igri ema-esasa, stare baka Sofije i naravno svoje majke Hibe i kćerke Vande.
Pred sami rat nastaju slike, bojeni crteži iz
ciklusa Apokalipsa u vrtlogu
plavetnila, osjeća se dubina u kojoj se bore likovi i konji,mačke,muhe...ljudi
sve što pokušava spasiti se. Umjetnik
duboko osjeća nadolazeće zlo. Hiper senzibilan teško podnosi strahote rata,ali
neprestano radi do posljednjeg daha.U ratnom Sarajevu nastajala su i velika
platna-oblutaka, kao bijeg i potraga za mirom u sebi i oko sebe.
Mustafa Ibrulj, je bio član Udruženja umjetnika BiH od 1977. godine i
izlagao je na brojnim kolektivnim izložbama. Redovno je učestvovao na
tradicionalnoj novembarskoj- Collegium
artistikum, kao i Izložbi Čapljinci
–Čapljini. Takodje je izlagao i
samostalno u Sarajevu, Splitu, Italiji...
Posebno se profesionalno bavio opremom
knjiga i bio je zaposlen u Izdavačkoj
djelatnosti Svjetlost u Sarajevu kao
likovni urednik.Imao je mogućnost da kreira vizuelni izgled kompletnih izdanja
ove čuvene kuće i više puta je i nagradjivan za svoj rad na Medjunarodnom sajmu knjiga u
Beogradu(knjiga-Francuski Pamuk-Ćamila Sijarića, monografija“Marks čovjek
preinake svijeta“i druge, ,prepoznatljive su njegove opreme-JU ROMAN,sabrana
djela Isaka Baševisa Singera, izabrana djela Mirka Kovača, komplet
Bosanskohercegovačka književnost u 100 knjiga,biblioteka-Mladi
dani,Bambi,zbirke poezije istaknutih savremenih pjesnika(B.Alikadić.M.Stojić,
Z.Ključanin,V.Milošević i drugih. Saradjivao je s Duškom Trifunovićem i
likovno oblikovao komplet slikovnica-bojanki na teme Duškovih songova iz serije za djecu RTV BiH.
Za
stvaralački rad nagradjen je i godišnjom nagradom-Izdavačke kuće
Svjetlost 1984 godine.
Mustafa Ibrulj je bio omiljen medju prijateljima
i umjetnicima, a drugovao je i sa slikarima, pjesnicima, fotografima. Veoma je
bio vezan za majku Hibu i kćerku Vandu. A izuzetno voljen od svojih sestara Jasne, Zejne i Kimete.
Tokom rata, sve vrijeme je radio u Svjetlosti i
bio izbjeglica sa Grbavice, gdje su mu
opustošili atelje. Susjeda Mirjana Požar
je neke radove uspjela sačuvati. Dijelio je sudbinu sa voljenim gradom, koji je
napustio kraje 1994. godine.Utočište je našao u prvo vrijeme u Rovinju, kod
prijatelja književnika Mirka Kovača, a
potom u Italiji, gdje se i liječio od teške bolesti. Umro je u Avelinu 13. 09.
1995. godine , a sahranjen u Bisači. Prijatelji-umjetici iz Bisače su s puno
empatije za vrsnog umjetnika i čovjeka Ibrulja, postavili poslije njegove smrti 23.septembra veliku
izložbu njegovih radova –slika i
skulptura nastalih za vrijeme boravka u
Italiji.
tekst napisala Snježana Galić-Ibrulj
Нема коментара:
Постави коментар