понедељак, 13. јун 2016.

Mustafa Ibrulj, akademski slikar



Mustafa Ibrulj, akademski slikar

 Rođeni Čapljinac, duboko je vezan za rodni grad i svaki slobodan trenutak odlazio je u Čapljinu i u Počitelj. Volio je Neretvu, ribolov i inspirisan vodom naslikao je Ciklus „Lirika oblutaka“. Igra svjetla, sjene i valera, voda ga je opčinjavala i znao je satima posmatrati i sakupljati kamečiće koje je ovjekovječio na svojim bojenim crtežima i slikama u ulju. Nezaobilazni su i narovi kao i kod njegovog prvoga nastvanika slikara  Zije Bostandžića.

Mnogi radovi krase domove njegovih prijatelja i kolekcionara širom svijeta, jer rado je darovao svoje radove dragim ljudima. Kupačice i ženski likovi su čest motiv na njegovim crtežima. Rado je boravio u Umjetničkoj koloniji „Počitelj“, gdje je u kolekciji i njegov crtež „Žene zagledane u daljinu“,kojoj ni mreža niti  ljudske granice nisu prepreka da dosegne ljepotu i zadrži je na trenutak u očima. Mustafa Ibrulj se bavio crtanjem, grafikom  i slikanjem u ulju, a pored urodjenog talenta učio je od najboljih učitelja - umjetnika, kako u Srednjoj školi Primjenjenih umjetnosti:Vojnovića,Vasiljevića, Laha i drugih tako i na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu - M.Berbera, N.Pivac, J.Nikšića...Milivoja Unkovića-u čijoj je klasi i diplomirao.
Njegovi diplomski radovi –„Veliki ženski aktovi u ulju“-ležeći i sjedeći (na žalost tokom rata ukradeni iz ateljea) majstorski su uradjeni. Debelim nanosima uljane boje i specijalnom slikarskom pastom, Mustafa Ibrulj se iskazao i kao dobar figurativni  slikar i poznavalac ljudske anatomije.
Čest motiv Ibruljevih slika su Konji. Slikao ih je s velikim žarom. Konje u galopu i one koji kroz sumaglicu, umorni i dostojanstveni, se vraćaju sa dalekog puta. Iz modre boje neba i crne grive njihovih elegantnih figura da se naslutiti autorova želja za igrom tame u tami i potrazi za zračkom svjetla..Poput  Roma nomada i on traga za najaljepšim i najnemirnijim konjima i pronalazi ih i na Borikama, ali i na fotografijama u monografijama o životinjama. Znao je u Vijećnici pronaći rijetke knjige o konju i proučavati kako figuru tako i psihologiju ove životinje.
            Osamdesetih godina Ibrulj je  preokupiran istraživanjem  ljudskih likova i vrsno je uradio porteret starog Petra Noga , portretdjevojčice JeleneNatašu u igri  ema-esasastare baka Sofije i naravno svoje majke Hibe i kćerke Vande.
Pred sami rat nastaju slike, bojeni crteži iz ciklusa Apokalipsa u vrtlogu plavetnila, osjeća se dubina u kojoj se bore likovi i konji,mačke,muhe...ljudi sve  što pokušava spasiti se. Umjetnik duboko osjeća nadolazeće zlo. Hiper senzibilan teško podnosi strahote rata,ali neprestano radi do posljednjeg daha.U ratnom Sarajevu nastajala su i velika platna-oblutaka, kao bijeg i potraga za mirom u sebi i oko sebe.
             Mustafa Ibrulj, je bio član Udruženja umjetnika BiH od 1977. godine i izlagao je na brojnim kolektivnim izložbama. Redovno je učestvovao na tradicionalnoj novembarskoj- Collegium artistikum, kao i Izložbi Čapljinci –Čapljini. Takodje je izlagao  i samostalno u Sarajevu, Splitu, Italiji...
            Posebno se profesionalno bavio opremom knjiga i bio je zaposlen u Izdavačkoj djelatnosti  Svjetlost u Sarajevu kao likovni urednik.Imao je mogućnost da kreira vizuelni izgled kompletnih izdanja ove čuvene kuće i više puta je i nagradjivan za svoj rad na Medjunarodnom sajmu knjiga u Beogradu(knjiga-Francuski Pamuk-Ćamila Sijarića, monografija“Marks čovjek preinake svijeta“i druge, ,prepoznatljive su njegove opreme-JU ROMAN,sabrana djela Isaka Baševisa Singera, izabrana djela Mirka Kovača, komplet Bosanskohercegovačka književnost u 100 knjiga,biblioteka-Mladi dani,Bambi,zbirke poezije istaknutih savremenih pjesnika(B.Alikadić.M.Stojić, Z.Ključanin,V.Milošević i drugih. Saradjivao je s Duškom Trifunovićem i likovno oblikovao komplet slikovnica-bojanki na teme Duškovih songova iz serije za djecu RTV BiH.
Za  stvaralački rad nagradjen je i godišnjom nagradom-Izdavačke kuće Svjetlost 1984 godine.
Mustafa Ibrulj je bio omiljen medju prijateljima i umjetnicima, a drugovao je i sa slikarima, pjesnicima, fotografima. Veoma je bio vezan za majku Hibu i kćerku Vandu. A izuzetno voljen od  svojih sestara Jasne, Zejne i Kimete.
Tokom rata, sve vrijeme je radio u Svjetlosti i bio izbjeglica sa Grbavice, gdje  su mu opustošili atelje. Susjeda Mirjana Požar je neke radove uspjela sačuvati.   Dijelio je sudbinu sa voljenim gradom, koji je napustio kraje 1994. godine.Utočište je našao u prvo vrijeme u Rovinju, kod prijatelja  književnika Mirka Kovača, a potom u Italiji, gdje se i liječio od teške bolesti. Umro je u Avelinu 13. 09. 1995. godine , a sahranjen u Bisači. Prijatelji-umjetici iz Bisače su s puno empatije za vrsnog umjetnika i čovjeka Ibrulja, postavili  poslije njegove smrti 23.septembra veliku izložbu  njegovih radova –slika i skulptura nastalih  za vrijeme boravka u Italiji.            

                                                                                              tekst napisala Snježana Galić-Ibrulj

петак, 18. децембар 2015.

Kratko sjećanje na velikog umjetnika i čovjeka Pietrantonia Arminia

Putevi su im se prije dvadeset godina ukrstili u Bisači, u Italiji, postali su dobri prijatelji. Nakon tatine smrti (u 46. godini života) Pietro je organizovao njihovu zajedničku izložbu slika i skulptura u Avelinu.
Saznala sam da je Pietro bolestan , pokušala je s njim da stupi u kontakt tatina prijateljica Jelica. Pietro tad nije mogao da govori niti da se kreće, a kad mu je Jelica pomenula tatu pokrenuo se kao da želi nešto da joj kaže.
Noć nakon tatinog rođendana (11.12.2015.) dvadeset godina kasnije napustio je ovaj svijet i Pietro u 64. godini života. Sahranjen je u Bisači metar, dva od Mustafe.
E' morto Pietrantonio Arminio. «Ciao maestro, ciao fratello»

PER PIETRANTONIO
Eravamo i ragazzi del prodigio
ma di prodigioso c'eri solo tu.
Io per vivere ho bisogno
del panico,
a te bastava piegare un ferro.
Chi è nel miracolo non se ne accorge.
Ora non posso più dirtelo,
ora che tu mi porti nelle vene
una voglia fortissima di bene.
Bisaccia, 11-12-2015
                                       Franco Arminio

понедељак, 14. септембар 2015.

Mustafa Ibrulj, akademski slikar



Mustafa Ibrulj, akademski slikar

 Rođeni Čapljinac, duboko je vezan za rodni grad i svaki slobodan trenutak odlazio je u Čapljinu i u Počitelj. Volio je Neretvu, ribolov i inspirisan vodom naslikao je Ciklus „Lirika oblutaka“. Igra svjetla, sjene i valera, voda ga je opčinjavala i znao je satima posmatrati i sakupljati kamečiće koje je ovjekovječio na svojim bojenim crtežima i slikama u ulju. Nezaobilazni su i narovi kao i kod njegovog prvoga nastvanika slikara  Zije Bostandžića.

Mnogi radovi krase domove njegovih prijatelja i kolekcionara širom svijeta, jer rado je darovao svoje radove dragim ljudima. Kupačice i ženski likovi su čest motiv na njegovim crtežima. Rado je boravio u Umjetničkoj koloniji „Počitelj“, gdje je u kolekciji i njegov crtež „Žene zagledane u daljinu“,kojoj ni mreža niti  ljudske granice nisu prepreka da dosegne ljepotu i zadrži je na trenutak u očima. Mustafa Ibrulj se bavio  crtanjem, grafikom  i slikanjem u ulju, a pored urodjenog talenta učio je od najboljih učitelja - umjetnika, kako u Srednjoj školi Primjenjenih umjetnosti:Vojnovića,Vasiljevića, Laha i drugih tako i na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu - M.Berbera, N.Pivac, J.Nikšića...Milivoja Unkovića-u čijoj je klasi i diplomirao.
Njegovi diplomski radovi –„Veliki ženski aktovi u ulju“-ležeći i sjedeći (na žalost tokom rata ukradeni iz ateljea) majstorski su uradjeni. Debelim nanosima uljane boje i specijalnom slikarskom pastom, Mustafa Ibrulj se iskazao i kao dobar figurativni  slikar i poznavalac ljudske anatomije.
Čest motiv Ibruljevih slika su Konji. Slikao ih je s velikim žarom. Konje u galopu i one koji kroz sumaglicu, umorni i dostojanstveni, se vraćaju sa dalekog puta. Iz modre boje neba i crne grive njihovih elegantnih figura da se naslutiti autorova želja za igrom tame u tami i potrazi za zračkom svjetla..Poput  Roma nomada i on traga za najaljepšim i najnemirnijim konjima i pronalazi ih i na Borikama, ali i na fotografijama u monografijama o životinjama. Znao je u Vijećnici pronaći rijetke knjige o konju i proučavati kako figuru tako i psihologiju ove životinje.
            Osamdesetih godina Ibrulj je  preokupiran istraživanjem  ljudskih likova i vrsno je uradio porteret starog Petra Noga , portret djevojčice Jelene, Natašu u igri  ema-esasa, stare baka Sofije i naravno svoje majke Hibe i kćerke Vande.
Pred sami rat nastaju slike, bojeni crteži iz ciklusa Apokalipsa u vrtlogu plavetnila, osjeća se dubina u kojoj se bore likovi i konji,mačke,muhe...ljudi sve  što pokušava spasiti se. Umjetnik duboko osjeća nadolazeće zlo. Hiper senzibilan teško podnosi strahote rata,ali neprestano radi do posljednjeg daha.U ratnom Sarajevu nastajala su i velika platna-oblutaka, kao bijeg i potraga za mirom u sebi i oko sebe.
             Mustafa Ibrulj, je bio član Udruženja umjetnika BiH od 1977. godine i izlagao je na brojnim kolektivnim izložbama. Redovno je učestvovao na tradicionalnoj novembarskoj- Collegium artistikum, kao i Izložbi Čapljinci –Čapljini. Takodje je izlagao  i samostalno u Sarajevu, Splitu, Italiji...
            Posebno se profesionalno bavio opremom knjiga i bio je zaposlen u Izdavačkoj djelatnosti  Svjetlost u Sarajevu kao likovni urednik.Imao je mogućnost da kreira vizuelni izgled kompletnih izdanja ove čuvene kuće i više puta je i nagradjivan za svoj rad na Medjunarodnom sajmu knjiga u Beogradu(knjiga-Francuski Pamuk-Ćamila Sijarića, monografija“Marks čovjek preinake svijeta“i druge, ,prepoznatljive su njegove opreme-JU ROMAN,sabrana djela Isaka Baševisa Singera, izabrana djela Mirka Kovača, komplet Bosanskohercegovačka književnost u 100 knjiga,biblioteka-Mladi dani,Bambi,zbirke poezije istaknutih savremenih pjesnika(B.Alikadić.M.Stojić, Z.Ključanin,V.Milošević i drugih. Saradjivao je s Duškom Trifunovićem i likovno oblikovao komplet slikovnica-bojanki na teme Duškovih songova iz serije za djecu RTV BiH.
Za  stvaralački rad nagradjen je i godišnjom nagradom-Izdavačke kuće Svjetlost 1984 godine.
Mustafa Ibrulj je bio omiljen medju prijateljima i umjetnicima, a drugovao je i sa slikarima, pjesnicima, fotografima. Veoma je bio vezan za majku Hibu i kćerku Vandu. A izuzetno voljen od  svojih sestara Jasne, Zejne i Kimete.
Tokom rata, sve vrijeme je radio u Svjetlosti i bio izbjeglica sa Grbavice, gdje  su mu opustošili atelje. Susjeda Mirjana Požar je neke radove uspjela sačuvati.   Dijelio je sudbinu sa voljenim gradom, koji je napustio kraje 1994. godine.Utočište je našao u prvo vrijeme u Rovinju, kod prijatelja  književnika Mirka Kovača, a potom u Italiji, gdje se i liječio od teške bolesti. Umro je u Avelinu 13. 09. 1995. godine , a sahranjen u Bisači. Prijatelji-umjetici iz Bisače su s puno empatije za vrsnog umjetnika i čovjeka Ibrulja, postavili  poslije njegove smrti 23.septembra veliku izložbu  njegovih radova –slika i skulptura nastalih  za vrijeme boravka u Italiji.            

                                                                                              tekst napisala Snježana Galić-Ibrulj